Biblioteka “Sraz”

Biblioteka Sraz je primarno zamišljena biti mjestom odabrane literature koja reflektira razvoj balkanske, odnosno, post-jugoslavenske kontekstualne teologije političko-teološkog i teološko-osloboditeljskog tipa. Sukladno tomu, zahvaljujemo autorima i izdavačima koji potiču i publiciraju istu.

Branko Sekulić, Prodor u srce sakraliziranog zločina, Beograd: XX. vek, 2024.

„Prodor u srce sakraliziranog zločina istražuje korijene etnonacionalno-religijskih napetosti na teritoriju bivše Jugoslavije i pruža sveobuhvatno razumijevanje ovog specifičnog političko-religijskog pitanja, razotkrivajući kako sakralizacija etnonacionalne mitologije utječe na današnje sukobe. Autor analizira isprepletenost (etno)totalitarizma i (etno)klerikalizma u spomenutim područjima kroz temeljitu analizu. Prelazeći iz povijesne analize u predlaganje rješenja, autor zagovara „etnokulturni empatijski obrat“ integrirajući etnokulturnu empatiju kao granu socijalne psihologije s primjerom Isusovog „obrata“ u Mateju 15:21–28. Naslanjajući se na nasljeđe biskupa Srećka Badurine i laika Franje Starčevića, koji utjelovljuju autentični duh evanđelja usred sukoba u bivšoj Jugoslaviji, knjiga snažno zagovara oslobađanje od etnoreligijantskog zatočeništva. Ova knjiga značajno doprinosi razvoju prve balkanske kontekstualne teologije, oslanjajući se na dosege nove političke teologije i teologija oslobođenja.“ (Paul Mojzes, profesor emiritus Religious Studies Rosemont College, Pennsylvania, USA)

Branko Sekulić, Krabulja kršćanskog vulgarizma: fenomen etnoreligijantstva na prostoru bivše Jugoslavije, Rijeka: Ex libris, 2023.

Imajući u fokusu kršćanske zajednice u bivšoj Jugoslaviji, Branko Sekulić u teološku raspravu uvodi pojam etnoreligijantstva kako bi razriješio zabunu koja se javlja kada se u znanstvenom radu dolazi do pojma etnoreligije ili etno-religije. Etnoreligija ili etno-religija se referira na fenomen etničke religije kao određene kulturne specifičnosti i koja sama po sebi nema negativnu konotaciju, ali se zbog nedostatka boljeg izraza koristi kao termin za fenomen koji nastaje prilikom nekritičkog spoja etničkog i religijskog aspekta izazivajući sukobe i uzrokujući diskriminaciju. U tom smislu, etnoreligijantstvo se može definirati kao fenomen koji proizlazi iz uzurpacije religijskog aspekta ljudskog života od strane etničkog, točnije, nastaje kao posljedica etničkog (etnonacionalnog) ideološkog preuzimanja (obuzimanja) religijskih struktura koje potom počinju emanirati takvu agendu. Ono se odvija kroz pokušaj da se pojedinom etnonacionalnom mitu kao sastavnom dijelu etnonacionalne ideologije da sakralna konotacija, pri čemu se religijski osjećaj više ne generira na religijskoj, već prvenstveno na etnonacionalnoj osnovi. Razumijevanjem pravilne definicije i manifestacije etnoreligijantstva imat će se prilika sagledati osnovne sastavnice ovog fenomena ne samo u zemljama bivše Jugoslavije, već i u drugim dijelovima svijeta u kojima se ovaj problem pojavljuje.

Zoran Grozdanov, Domovina slikana tamjanom: teologija nacionalnog identiteta, Rijeka: Ex libris, 2023.

“Domovina slikana tamjanom predstavlja ne samo inovativni već i dugo čekani uvod u političku teologiju na hrvatskom prostoru.” (Stipe Odak, Katoličko sveučilište u Leuvenu)

“Ova knjiga predstavlja ono najbliže čemu su postjugoslavenski prostori zasad uspjeli doći u razvoju konkretnog političko-teološkog diskursa usmjerenog ka dekonstrukciji (etno)nacionalističkog narativa koji se ugodno smjestio unutar vjerskih zajednica.”  (Branko Sekulić, Sveučilište Ludwig-Maximilian u Münchenu)

“Teologija ne može biti sluškinja nacije i države, nego slobodno i kritičko promišlja o svim čovjekovim identitetima. Ukazujući na zablude teologa nacionalnoga, Grozdanov istodobno daje smjernice za novu teološku misao.” (Fra Drago Bojić, Franjevački samostan Jajce)

Stipe Odak, Religion, Conflict, and Peacebuilding: The Role of Religious Leaders in Bosnia and Herzegovina, Cham: Springer, 2021.

Ova knjiga pruža nove uvide u ulogu vjerskih vođa u transformaciji sukoba i izgradnji mira. Naime, na temelju velikog skupa podataka sakupljenih na bazi intervjua vođenim s kršćanskim i muslimanskim vođama u Bosni i Hercegovini, knjiga nudi kontekstualno bogatu analizu glavnih izazova nakon sukoba: oprost, pomirenje i tragična sjećanja. Osmišljena kao induktivno, kvalitativno istraživanje, ona također razvija integrativni teorijski model religijski inspiriranog angažmana u transformaciji sukoba. Rad uvodi brojne nove koncepte koji su relevantni i za teoriju i za praksu izgradnje mira, kao što su Residue of Forgiveness, Degree Zero of Reconciliation, Ecumene of Compassion, and Phantomic Memories. Knjiga, nadalje, predlaže dva korelirana koncepta – “theological dissonance” and “pastoral optimization” – kao teorijske alate za opisivanje međuigre između moralnih ideala i praktičnih ograničenja. Tekst je vrijedan izvor za vjerske i društvene istraživače, posebno one koje zanimaju teme mira, sukoba i pravde. S metodološkog stajališta, to je originalan i odvažan pokušaj spajanja teoloških, filozofskih i političkih narativa o sukobima i miru kroz inovativnu upotrebu “Grounded Theory approach”.

Davor Džalto, Anarchy and the Kingdom of God: From Eschatology to Orthodox Political Theology and Back, New York: Fordham University Press, 2021.

Ova knjiga vraća koncept “anarhizma” i kao političku filozofiju i način razmišljanja o sociopolitičkoj sferi iz teološke perspektive. Kroz istinski teološki pristup pitanjima moći, prisile i ugnjetavanja, Davor Džalto unapređuje ljudsku slobodu—jednu od najistaknutijih sila u ljudskoj povijesti – kao temeljno teološko načelo u kršćanstvu. To načelo omogućuje novo preispitivanje problema demokracije i pravde u doba globalnog (neoliberalnog) kapitalizma.

Prvi put u akademskoj literaturi, ova knjiga razvija sveobuhvatan i kritički pregled pravoslavnih političkih teologija, istovremeno izgrađujući ubedljivu argumentaciju za “anarhističke” političke teologije kao jedini dosledan pristup sferi politike iz pravoslavne hrišćanske perspektive.

Drago Bojić, Kraljevstvo Božje i nacionalizam, Mostar: Centar za kritičko mišljenje, 2018.

“Ukoliko bih morao ukazati na jednu zajedničku nit koja se provlači kroz praktički sve – tematski iznimno široko postavljene – eseje, kritičke analize i javne nastupe Drage Bojića, bilo bi to upravo pregnantno inzistiranje na demobilizaciji društva. Na skidanju uniformi i odbacivanju oružja. Na gašenju borbenih strasti. Na isključivanju sirena za uzbunu. Na otkazivanju poslušnosti političkim i religijskim vojskovođama. Gotovo kompletan opus ovoga pisca, u svakom svom elementu, sadrži kao etičku konstantu jasan demobilizacijski zahtjev, artikuliran kroz nedvosmisleno upozorenje o pogubnosti poslijeratnog ratnog stanja i bespoštednu kritiku političkih, crkvenih i kulturnih elita čija je ambicija – u velikoj mjeri ostvarena – organizirati kompletno društvo po modelu vojne utvrde i opskrbiti ga mentalitetom kakav vlada u pograničnoj karauli. Ta upečatljiva intelektualna i moralna gesta toliko obilježava Bojićev javni rad da skoro može biti riječi o specifičnome autorskom pravcu, o nečemu poput – shvatimo li stvar u najširem smislu riječi – teologije razoružanja.” (Viktor Ivančić)

Drago Bojić, Zlato i tamjan, Mostar: Centar za kritičku misao -Tačno.net, 2016.

Knjiga “Zlato i tamjan” autora dr. fra Drage Bojića, bosanskog franjevca, teologa i publicista, u kojoj su na oko 300 stranica sabrani izabrani njegovi tekstovi i intervjui koji su objavljivani u različitim štampanim i elektronskim medijima u razdoblju od 2010. do 2016. godine, pisani je trag i trajni dokaz o kritičkoj misli u društvenom kontekstu u kojem je, kritička misao, gotovo nezamisliva. Knjiga “Zlato i tamjan” podijeljena je u tri dijela: “Politika: nehumano i bez etike”, “Religija: protuvjerski i bez solidarnosti” i “Samo/kritički do istine”. Nit koja povezuje i prati Bojićeve tekstove i intervjue kroz sva poglavlja upravo se ogleda u jasno artikulisanoj (društvenoj) kritici postojećeg poretka i dovođenje u pitanje temelja na kojima takav poredak počiva, a to je ono što nailazi na otpor kod autorovih kritičara iz svih redova, posebno iz onih crkvenih, budući da nezanemariv broj tamošnjih velikodostojnika koketira s onim društvenim fenomenima i pojavama koje bi, shodno evanđeoskoj misiji, trebali neprestano problematizirati i dovoditi u pitanje. Veoma važno mjesto u knjizi zauzima i Bojićeva temeljita kritika političkih predstavnika bh. Hrvata, što samog autora svrstava među rijetke intelektualce koji javno progovaraju o totalitarističkome duhu vladajuće ideološke klike, koja je osvajački zauzela i izborila se za državno-stranački monopol nad gotovo svim sferama javnoga života.

Ivan Šarčević, Opraštanje i sjećanje, Rijeka: Ex libris, 2021.

Djelo fra Ivana Šarčevića, Opraštanje i sjećanje plod je njegovog višegodišnjeg, ali i višedesetljenog napora za razumijevanjem i artikulacijom tih dvaju pojmova koje on utemeljuje u svojemu teološkom nazoru, no izvodeći iz njih impliacije za čitavo društveno, ali i političko područje. Ova knjiga, iako teološka u svome korijenu, značajan je doprinos razumijevanju odnosa kakvi su se stvorili tijekom i nakon rata te je značajan doprinos područja koje daleko nadilazi samo teološko područje. Knjizi su pridruženi predgovor Zorana Grozdanova “Teologija neispričanih ljudi” te pogovor profesora sa Sveučilište Yale, Miroslava Volfa, “U razilaženju – zagrljaj”.

“Zdravi su oni pojedinci i zajednice koji pripovijedaju svoju prošlost vođeni istinom i pravdom, vođeni odgovornošću za posljedice svojih riječi, svojih priča. Oni koji su sposobni suočiti se sa svojom prošlošću, kako onom stradalničkom tako i svojim opasnim sjećanjima te svoj identitet graditi bez mitova o vječnoj žrtvi i vječnoj bezgrešnosti, nego i od zaborava koji je rezultat praštanja. Ljudi koji praštaju, koji zaboravljaju, koji se ne lijepe za besplodne podatke i znanja mentalno su zdraviji, etičniji; oni su i solidarniji prema stradalima izvan svoje zajednice”. (Ivan Šarčević)

Ivan Šarčević, Teološki pogledi u višeetničkom kontekstu, Tešanj-Rijeka: Centar za kulturu i obrazovanje-Ex libris, 2022.

“U knjizi Teološki pogledi u višeetničkom kontekstu sabrani su Šarčevićevi tekstovi pisani i pojedinačno objavljivani u rasponu od skoro četvrt stoljeća – od 1998. godine do danas. Dovedeni u ovoj knjizi u tematsku i idejnu blizinu kao koherentna cjelina, oni nam sada otkrivaju dugi i očito vrlo promišljeni kontinuitet Šarčevićeva zanimanja za mogućnosti koje pružaju tzv. kontekstualne teologije kao velika baština modernoga, poslijekoncilskog duha u kršćanskoj teologiji. A ono što je pri tomu od posebne važnosti, i što nije moguće dovoljno naglasiti, jest činjenica da ih – te mogućnosti – ovaj teolog inovativno razvija i obogaćuje primjenjujući ih na svoj najuži, konkretni životni kontekst. Teologija u višeetničkom kontekstu iz naslova knjige, ili neznatno preinačeno: bosanskohercegovačka kontekstualna teologija – eto, toga je, kao cijeloga jednog ‘sistema’, fra Ivan Šarčević tvorac i začetnik, zavjetno predan istraživač i autor, jedini te vrste i toga formata u nas.” (Ivan Lovrenović)

Stipe Odak, Zoran Grozdanov (ur.), Balkanska kontekstualna teologija: uvod, Rijeka: Ex libris, 2023.

“Balkanska kontekstualna teologija je duboka knjiga, jednako raznolika kao i sam Balkan, koja istovremeno razdvaja i povezuje. Razmatra oslobođene religije i nacije nakon raspada Jugoslavije, čineći je prvim kontekstualnim i politički kritičnim djelom teologije za Balkan. Njena teologija predstavlja model za druge izazovne regije.” (Jürgen Moltmann, Univerzitet u Tübingenu, Nemačka)

“Balkanska kontekstualna teologija uvodi i istražuje bogate vjerske tradicije na Zapadnom Balkanu, pružajući značajan doprinos kršćanskoj političkoj teologiji. Toplo je preporučujem.” (Elisabeth Schüssler Fiorenza, Harvard University, SAD)

“Proučavatelji religije obično govore o Balkanu, ali ova knjiga ističe jedinstvena pitanja i izazove koja teologija postavlja iznutra Balkana, kao i specifične kulturne, povijesne i intelektualne resurse koji obogaćuju teološko razmišljanje. Sa doprinosima stručnjaka iz različitih disciplina, ova knjiga pruža dragocjen doprinos kontekstualnoj teologiji.” (Aristotle Papanikolaou, Fordham University, SAD)

Zoran Grozdanov (ur.), Teologija: silazak u vražje krugove smrti: o četrdesetoj godišnjici ‘Raspetog Boga’, Rijeka: Ex Libris, 2014.

Poput Moltmanna, autori ove knjige suočeni su s pitanjem: gdje je Bog kada svijet propada? Kao i Moltmann, uvjereni su da je solidarnost s žrtvama ključna kako bismo razumjeli gdje je Bog kada ljudi trpe i gdje i sami trebamo biti. Poput Moltmanna, vjeruju da i politika i religija — tako često isprepleteni na Balkanu — moraju biti dovedeni u pitanje i preoblikovani u svjetlu Božjeg ulaska u đavolske krugove smrti. Teologija: Silazak u vražje krugove smrti nije samo divan hommage plodnosti Moltmannove misli. To je i vlastiti doprinos življenju u mnogim sukobima današnjice, u globaliziranom svijetu obilježenom suprotstavljenim particijskim univerzalizmima koji često prerastu u nasilje. (Miroslav Volf, Predgovor američkom izdanju knjige Theology – Descent into the Vicious Circles of Death: On the Fortieth Anniversary of Jürgen Moltmann’s The Crucified God, Zoran Grozdanov (ed.), Wipf and Stock, 2016)

Regina Ammicht-Quinn, Mile Babić, Zoran Grozdanov, Susan Ross, Marie-Theres Wacker (ur.), Religija i identitet u postkonfliktnim društvima, Concilium 1/2015.

Ne trebamo se vraćati daleko u povijest kako bismo pronašli primjere pogubna odnosa između religije te političkog i društvenog identiteta. Povijesno je najbliži europskome kontekstu sukob u bivšoj Jugoslaviji, u kojemu ratovi nisu bili vjerski (iako neki povjesničari i znanstvenici tvrde drugačije), nego su vođeni s ciljem osvajanja teritorija i stvaranja etnički čistoga područja. U tom je sukobu religija često služila kao pokretačka sila sukoba – vojnici su u rat odlazili uz blagoslov oružja, i to ne s ciljem okončavanja sukoba, nego s ciljem pobjede nad neprijateljem. Postavlja se pitanje kako religija može postati i ostati glavna pokretačka sila nenasilnoga djelovanja, pomirenja i potrage za pravdom u društvima koja su uključena u rat ili velike sukobe. Na koji način religija može postati čimbenik iscjeljenja u tim društvima?  Zbog ovakve situacije Međunarodni teološki časopis Concilium odlučio je svoj godišnji sastanak 2014. godine održati u Sarajevu, simbolu ali i pozornici najvećega sukoba u Europi nakon Drugoga svjetskog rata te mjestu na kojemu je započet Veliki rat (1914.–1918.). Pod pokroviteljstvom Grada Sarajeva održana je konferencija Teologija u postkonfliktnom društvu – religija i identitet, a na konferenciju pozvani razni autori i stručnjaci različitih svjetonazora i područja istraživanja, a koji su preradili svoja izlaganja za ovaj broj Conciliuma, na čemu smo im iznimno zahvalni.

Nikola Knežević, Srđan Sremac, Zoran Grozdanov (ur.), Opasna sjećanja i pomirenje: kontekstualna promišljanja o religiji u postkonfliktnom društvu, Rijeka: Ex libris, 2012.

Međunarodni znanstveni skup održan je u Beogradu 10. i 11. lipnja 2011. godine na temu: “Opasna sjećanja i pomirenje: kontekstualno promišljanje o religiji u postkonfliktnom društvu”. U posljednjih nekoliko godina na prostoru bivše Jugoslavije puno je pisano o pomirenju, uglavnom sa društveno-političkog aspekta. Međutim, postavlja se pitanje da li je sve rečeno na ovu temu (ma koliko ona bila neiscrpna), pa svaki novi pokušaj ukazivanja na ovaj problem predstavlja samo ponavljanje već izgovorenog ili nam je neophodno neprekidno ukazivanje na složenost ove problematike? Mora se priznati da je o kulturi pamćenja malo pisano (a puno govoreno) na našim prostorima, posebno u teološko-religiološkom diskursu. Spomenuti deficit istraživanja ove problematike vjerovatno je posljedica, s jedne strane složenosti samog predmeta, a sa druge strane nerazvijenosti i inertnosti domaće teologije i religiologije za ovu nadasve zahtjevnu i izazovnu temu. Ovaj zbornik je pokušaj popunjavanja spomenutog nedostatka i doprinos rješenju problematike koja iz navedenog proizlazi.

Emil Hilton Saggau, Nationalisation of the Sacred: Orthodox Historiography, Memory, and Politics in Montenegro, New York, NY: Peter Lang, 2024.

Istočne pravoslavne crkve u postkomunističkoj istočnoj Evropi upletene su u dugotrajne sukobe oko vlasništva nad teritorijom, svecima, mjestima, nacijama i historijom. Ovi često nasilni sukobi odražavaju politička i nacionalna rivalstva, najeksplicitnije u bivšoj Jugoslaviji i Ukrajini, često se shvataju kao pojednostavljene etničko-nacionalne tenzije s vjerskim prizvukom, ali, kao što pokazuje ova knjiga, takva procjena previđa dublji teološki i historiografski okvir.

Nationalisation of the Sacred (Nacionalizacija svetog) nudi detaljnu analizu teološke pozadine ovih sukoba. Analizira kako su se različiti dijelovi istočnog pravoslavlja prilagodili suvremenom političkom kontekstu, procesu u kojem se historija, sjećanje i politika transformiraju kako bi odgovarali potrebama rivalskih nacija i crkava. Knjiga pruža detaljnu analizu ovog procesa i transformacija u crkvenim sukobima u postkomunističkoj Crnoj Gori, gdje je Srpska pravoslavna crkva bila u sukobu sa rivalskom crnogorskom crkvom i crnogorskom vladom.

Osim toga, knjiga pruža ažurnu i jedinstvenu analizu pravoslavne historiografije, savremene srpske teologije, šire religije u Crnoj Gori i korijena nasilnog sukoba između pravoslavnih vjernika i crnogorske vlasti 2019-2021.