Akademija

O PROGRAMU:

Preduvjet za normalizaciju postjugoslavenske sociopolitičke slike je normalizacija one religijske, jer je religijska institucija na dotičnom području višestoljetni konstitutivni društveni faktor, čije strukture znatno utječu na stvaranje cjelokupnog sociopolitičkog ozračja. Shodno tomu, za pretpostaviti je da bilo kakvo propitivanje političkog, mora nužno uključivati i religijski aspekt. Međutim, premda lokalno mišljen, ovaj angažman ne nosi samo usko obilježje bivšeg jugoslavenskog prostora, s obzirom da se putem tekućih europskih integracija, on ukazuje i kao sastavni dio stvarnosti Europske Unije, čime čitava dimenzija Akademije za teologiju i politiku, zadobiva jedno umnoge veće, generalnije značenje.

Naime, stremeći rješavanju partikularnog problema demokratizacije i sekularizacije navedenog konteksta, pri tom snažno obilježenog sakralizacijskom etnonacionalističkog diskursa, edukativni sadržaj Akademije primarno stremi konkretnoj artikulaciji i formalizaciji jugoslavenskog iskustva, koja bi trebala poslužiti kao sustav kvalitetnih uvida u europsku prošlost, s tendencijom preveniranja istih i sličnih društvenih i političkih turbulencija u europskoj budućnosti. Razlog tomu je, naime, što jugoslavensko iskustvo nije nešto što se naivno može reducirati samo na vrijeme koje je iza nas, već je to realna prijetnja vremena koje nadolazi, s obzirom da opstanku europskog sociopolitičkog koncepta, prijeti ista ona opasnost koja je i dokončala jugoslavenski sociopolitički koncept.

Vjerujući, kako je uz pravnu, jedina istinska revolucija ona obrazovna, Akademija polaznicima nudi sadržaj koji ide kroz samo srce navedene problematike, detaljno analizirajući sporne stavke i nudeći konstrukt potencijalnog rješenja za iste.

Cilj je osvijestiti, motivirati i pripremiti polaznike na promptno društveno djelovanje, jer s obzirom na okolnosti u kojima živimo u prvim desetljećima 21. stoljeća – od ekonomskih i političkih turbulencija, preko društvenih i kulturnih promjena, pa do globalnog zagrijavanja – postaje posve jasno kako više nema vremena za duga premišljanja i višedesetljetni “hod kroz institucije”, već je nužnost akademskog i društvenog angažmana momentalna.

Dodatni zadatak je stvaranje mreže akademija za teologiju i politiku putem partnerskih odnosa širom svijeta. Ove akademije trebale bi omogućiti suradnju među osobljem i razmjenu studenata kako bi se ideja ekumenizma primijenila konkretnije. Njihov cilj bio bi poticati razvoj kontekstualnih teologija koje su sposobne suočiti se s društveno-političkim i socioreligijskim problemima u svom životnom okruženju i razmjenjivati ta iskustva s drugima dalje. Ovo je oblik “receptivnog ekumenizma s dna”, postignut kombinacijom obrazovanja i društvenog angažmana.

Na operativnoj razini, Akademija se sastoji od četiri predmeta i održava se uživo tijekom prvog tjedna mjeseca rujna u Šibeniku. Ova vrsta obrazovanja, prije svega, pruža izvrsnu priliku za studente diplomskih studija i doktorske kandidate družiti se i surađivati s eminentnim ličnostima iz sfere akademskog i društvenog života sa područja bivše Jugoslavije, ali čiji životopisi, također, reflektiraju šire europsko i svjetsko radno iskustvo. Sama radna grupa pak, sastoji se od pet do sedam polaznika sa područja bivše Jugoslavije i tri do pet polaznika iz ostalih zemalja Europske Unije, s tim da ukupan broj sudionika ne prelazi deset. Radni jezik je engleski.

Svaki sudionik mora odabrati svoje prioritetno područje interesa na temelju četiri predmeta Akademije, ali je obavezan prisustvovati i aktivno sudjelovati na svim predavanjima koja se održavaju na Akademiji. Uspješno upisani polaznici će, mjesec do dva prije početka Akademije, dobiti pristup relevantnoj literaturi i materijalima kako bi se što bolje pripremili za sudjelovanje u predstojećim predavanjima, a to će pak omogućiti i pobliže upoznavanje sa samom idejom, te radnim okvirom edukacije.

Institut za teologiju i politiku trenutno je u pregovorima za dodjelu ECTS bodova Akademiji. Po dobivanju ECTS bodova, uz aktivno sudjelovanje u raspravama, za uspješan završetak Akademije, sudionik će morati i napisati esej na određenu temu unutar svog izabranog predmeta i to u roku od tri mjeseca nakon završetka programa. Kada mentor, tj. predavač odobri esej, sudionik će dobiti potvrdu o uspješnom okončanju programa. No, za sada to nije uvjet.

Postupak prijave uključuje ispunjavanje prijavnice za upis na Akademiju za teologiju i politiku, kratku izjavu u kojoj objašnjavate svoj interes za program Akademije, životopis, skeniranu kopiju službene identifikacijske isprave (osobna iskaznica ili putovnica), te potvrdu o upisu izdanu od matičnog fakulteta.

O PREDMETIMA:

Ka balkanskoj teologiji političkog oslobođenja

Branko Sekulić/ Zoran Grozdanov

Opis:
U nedostatku kontekstualne teologije, političko-teološkog, odnosno teološko osloboditeljskog usmjerenja na prostoru bivše Jugoslavije, gomila se mnoga socioreligijska problematika koju teološka znanost na dotičnom teritoriju nema znanja ni oruđa adekvatno rješavati. Jedna pak od prioritetnih spornih stavki tiče se odnosa etnonacionalizma i religije, odnosno u ovom slučaju specifično, odnosa hrvatskog i srpskog etnonacionalizma sa hrvatskim katoličanstvom i srpskim pravoslavljem. To, naime, ne narušava same temelje dotičnih zajednica, već se u postjugoslavenskom kontekstu manifestira i kao generalni sociopolitički problem, posljedično se odražavajući i na sam koncept europskih integracija. Ovaj predmet za svoj cilj ima uhvatiti se u koštac sa navedenim nedostatkom teološkog aparata, nastojeći stvoriti okvir kroz koji bi se dotični problem adekvatno mogao rješavati.

Predavači:
Branko Sekulić je magistrirao na Teološkom fakultetu “Matija V. Ilirik” u Zagrebu (2011.), te na Ekumenskom institutu Ukrajinskog katoličkog sveučilišta u Lavovu (2016.), dok je certifikat mirovnog obrazovanja stekao na Centru za mirovne studije u Zagrebu (2009.). Zvanje doktora znanosti stekao je na Fakultetu protestantske teologije na Sveučilištu Ludwig-Maximilian u Münchenu (2020.), gdje je trenutno i na postdoktorskom istraživanju (od 2021.). Predavač je na Sveučilišnom centru za protestantsku teologiju Matije Vlačića Ilirika u Zagrebu (od 2017.), osnivač i predsjednik Instituta za teologiju i politiku (od 2023.), direktor i predavač na Akademiji za teologiju i politiku (od 2023.), voditelj teološkog programa Festivala alternative i ljevice u rodnom Šibeniku (od 2014.), te Standfordov stipendista na Center for Russian, East European and Eurasian Studies (2024.). Nedavno je objavio Krabulja kršćanskog vulgarizma: Fenomen etnoreligijantstva na prostoru bivše Jugoslavije, Rijeka: Ex libris, 2023.; “Towards the Balkan Theology of Political Liberation”, Political Theology Network, rujan 2023.; “The Theology of the Ethnocultural Empathic Turn: Towards the Balkan Theology of Political Liberation”, Religions 2024, 15, 191.; “Eyes Wide Shut – Orthodoxy and Democracy in Serbian Theology and Thought”, u Pantelis Kalatzaidis – Hans-Peter Großhans (ur.), Politics, Society and Culture in Orthodox Theology in a Global Age, Paderborn: Ferdinand Schoeningh, 2022., te “Theology in the Spirit of Palanka: Catechism of Croatian Catholic and Serbian Orthodox Ethnonationalist Imaginaria”, u Stipe Odak – Zoran Grozdanov (ur.), Balkan Contextual Theology: An Introduction, London-New York: Routledge, 2022.

Zoran Grozdanov je izvanredni profesor na Sveučilišnom centru za protestantsku teologiju “Matija Vlačić Ilirik” Sveučilišta u Zagrebu. Bio je gostujući istraživač na Sveučilištu u Tübingenu (gdje je doktorirao pod mentorstvom Jürgena Moltmanna) i Sveučilištu u Münsteru. Također, radi i kao urednik u Ex librisu gdje je urednik nizova Ecumenica, Ars haeretica, Sabrana djela Viktora Ivančića, Izabrana djela Miroslava Volfa itd. Tijekom proteklog desetljeća inicirao je i koordinirao nacionalnu kampanju za ukidanje PDV-a na donacije hrane za dobrotvorne svrhe, bio je pokretač i urednik hrvatskoga izdanja međunarodnog teološkog časopisa Concilium (2010.-2018.), a trenutno je volonter programa Moje mjesto pod suncem iz Rijeke. Nedavno je objavio knjigu Domovina slikana tamjanom: teologija nacionalnog identiteta, Ex libris, Rijeka, 2023.; “From Catholic Church to Religious-Populist Movements: Religious Populism Coming of Age in Croatia”, u Gionathan lo Mascolo (ur.), The Christian Right in Europe: Movements, Networks and Denominations, Transcript Verlag, Bielefeld, 2023.; “From Incarnation to Identity: The Theological Background of National-Populist Politics in the Balkans”, u Joshua Ralston i Ulrich Schmiedel (ur.), The Spirit of Populism: Political Theologies in Polarized Times, Brill, Leiden, 2021. Također, suuredio je zbornik Balkan Contextual Theology: An Introduction, London-New York: Routledge, 2022.

Migracije i ideologija žilet-žice

Drago Župarić-Iljić/ Emina Bužinkić

Opis:
Sedam godina nakon zatvaranja Balkanskog koridora pravci kretanja koji povezuju opasne i iregularizirane rute preko jugoistoka Europe prema sjeverozapadu obilježene su novim momentom hrvatskog članstva u Schengenu. Ono donosi stara/nova sredstva kontrole i nadzora nacionalnog teritorija na periferiji europskog azilnog i migracijskog režima, uz fizičke barijere i provedbu sistemskog nasilja na granicama, no također simbolički rekreira povijesne mitove obrane krajine, pograničja, doma od Drugoga, uspostavom socijalne distance i praksi isključivanja onih koji su već unutar države, ali na marginama društva. Ovaj predmet smjera kritičkom promišljanju recentnih fenomena i procesa vezanih uz prisilne, ali i regularne radne migracije u regionalnom kontekstu. Analitički želimo raspraviti silnice koje oblikuju današnje politike i diskurse spram migracija uključujući povijesne narative (posebice iskustvo Nesvrstanih i Domovinskog rata), sekuritizacijske i humanitarističke mehanizme, (dez)integracijske prakse, te konceptualiziranje migracijskih tema s obzirom na iseljeničku i useljeničku bilancu.

Predavači:
Drago Župarić-Iljić je sociolog, docent na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nakon završetka magistarskog studija sociologije i socijalne antropologije na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti, završio je doktorski studij sociologije na Sveučilištu u Zagrebu 2015. s temom o promjenama u okolišu kao starim/novim generatorima (ne)dobrovoljnih migracija. Objavio je članke i poglavlja unutar interdisciplinarnih područja koje se bave migracijama, azilom, etnicitetom, stanovništvom i okolišem, fokusirajući se na različite strukturne uzroke i pokretače migracija, na mobilnost i postmigracijske fenomene, s posebnim interesom za srednjoistočnu europsku regiju.

Emina Bužinkić je istraživačica, aktivistkinja i spisateljica na sjecištima migracija, transnacionalne solidarnosti i obrazovanja. Emina se bavi istraživanjem, pisanjem, obrazovanjem, javnom agitacijom i aktivizmom otpora u borbi protiv rigidnosti migracijskih i graničnih režima, kseno-rasizma i etno-nacionalizma. Njezini trenutačni projekti usredotočeni su na glasove i iskustva izbjeglica i migranata u obrazovanju i društvenim pokretima. Trenutno radi na uspostavljanju transbalkanskog narodnog tribunala za migracijsku pravdu i piše knjigu Storying Social Distancing: Race, Border and Refugee. Doktorirala je kritičke obrazovne, kulturne, feminističke i studije ljudskih prava na Sveučilištu Minnesota u SAD-u. Tijekom protekla dva desetljeća su-organizira u antiratnim i mirovnim pokretima na Balkanu.

Postkomunistička tranzicija kao zločin

Boris Buden/Ksenija Vidmar Horvat

Opis:
Već devedesetih godina prošlog stoljeća Giorgio Agamben je ustvrdio da raspad bivše Jugoslavije i, općenito, raspad tradicionalnih državnih organizama u istočnoj Evropi ne treba shvatiti kao povratak u takozvano prirodno stanje – neku vrstu Hobbesovskog rata sviju protiv svih – koje će uskoro biti zamijenjeno novim društvenim ugovorima, konkretno, zakonima i porecima novih demokratskih nacionalnih država. Daleko od toga da predstavljaju regresiju političkog poretka u neku prethodnu formu, ti događaji, kako je pretpostavio Agamben, uveli su neku vrstu permanentnog izvanrednog stanja. Oni su, kako je pisao, bili “krvavi glasnici” novog Nomosa na zemlji (C. Schmitt) koji će se proširiti po čitavoj planeti. To je razlog zašto ratni zločini – kao posebni oblik općenitije kriminalne prakse koja je intrinzična takozvanoj postkomunističkoj tranziciji (privatizacija državnih i javnih dobara, etnizacija društvenih i političkih problema, kulturalizacija moralnih i religijskih vrijednosti itd.) – koji su se zbili s onu stranu raspadajućeg pravno političkog poretka ne mogu biti nikada sankcionirani unutar samog tog poretka. Seminar će se baviti tim proturječjem, istražiti njegove dalekosežne konsekvence i naznačiti perspektivu jedne daleko dublje povijesne transformacije koja će transcendirati ograničenja tranzicijske ideologije i njezine korumpirane teleologije. Također, seminar će istražiti rodnu politiku nakon raspada jugoslavenske federacije i ulogu roda u društvenoj transformaciji, posebice u pogledu nacionalnog identiteta i poimanja zajedničkog kolektivnog života. Lisbeth van Zoonen (1994.) tvrdi da u vremenima dramatičnih društvenih promjena rod biva “sidrom” kontinuiteta. Taj se kontinuitet temelji na ponovnoj potvrdi (tradicionalnih) rodnih uloga, posebice u domeni obitelji i privatnosti, dok zahtjevi za “tradicijom” u domeni bazičnog društvenog entiteta kao osnove nacionalne reprodukcije, dopuštaju transformacije u drugim područjima društvenog života. U postsocijalističkom tranzicijskom društvu je suprotno. Raskid s rodnim normama i identitetima prethodne epohe smatra se ključnim, dapače vitalnim elementom društvene transformacije. Socijalistički režimi roda i seksualnosti odbačeni su kao “neprirodni”, navodno prisiljavajući žene da preuzmu identitete koji su u potpunoj suprotnosti s njihovom “biološkom” biti. Posljedično, uklanjanje socijalističke ideologije roda od najveće je važnosti za postsocijalističku rekonstrukciju. Time je rodni revizionizam važno oruđe povijesnog revizionizma. Predavanje će se suočiti s revizionizmom u reprezentaciji roda i seksualnosti kroz odabrane slučajeve umjetničkih intervencija koje su izazvale uznemiravanje javnosti, te će se pitati, u širem smislu, kako je umjetnost uključena u područje postsocijalističkog sjećanja.

Predavači:
Boris Buden je pisac i kulturni kritičar koji živi u Berlinu. Studirao je filozofiju u Zagrebu i doktorirao kulturnu teoriju na Sveučilištu Humboldt u Berlinu. Devedesetih godina bio je urednik u časopisu Arkzin u Zagrebu. Njegovi eseji i članci obrađuju teme filozofije, politike, kulturne i umjetničke kritike. Sudjelovao je na raznim konferencijama i umjetničkim projektima u zapadnoj i istočnoj Europi, Aziji i SAD-u, uključujući Documenta XI. Buden je stalni suradnik na Europskom institutu za progresivne kulturne politike u Beču. Predavao je na sveučilištima u Europi i SAD-u. Trenutno je gostujući profesor na Fakultetu za medije i komunikacije u Beogradu i predaje kulturnu teoriju na Sveučilištu primijenjenih umjetnosti u Beču. Suurednik i autor nekoliko knjiga, uključujući Barikade, Zagreb, 1996/1997, Kaptolski Kolodvor, Belgrade, 2001., Der Schacht von Babel, Berlin, 2004., Übersetzung: Das Versprechen eines Begriffs (zajedno sa Stefanom Nowotnyjem), Vienna, 2008., Zone des Übergangs, Frankfurt/Main, 2009., Findet Europa: Eine Suche in der Dolmetscherkabine, Vienna 2014., Transition to Nowhere: Art in History After 1989, Berlin, 2020., itd.

Ksenija Vidmar Horvat je profesorica sociologije kulture na Sveučilištu u Ljubljani. Koordinira interdisciplinarni istraživački program “Društveni ugovor u 21. stoljeću”, fokusiran na pitanja identiteta, sjećanja, postsocijalizma i roda. Njezin spisalački rad sadržava knjige Imagined Motherhood: Gender and Nationalism in the 20th Century (2013., 2014., 2017.), Peripheral Europe: On Transitology and Post-Crisis Discourses in Southeast Europe (2018., 2020., 2023.), Revisions of Gender: Studies of Women in Post-national Society (2021.), te poglavlje “Cosmopolitan Patriotism” u Handbook of Patriotism (2017.), kao i nekoliko članaka o migracijama, rodu i državljanstvu. Trenutačno je prorektorica na Sveučilištu u Ljubljani.

Društvo budućnosti i odnos prema činjenicama

Ivana Dragičević/ Kosta Bovan

Opis:
Tektonske tehnološke i geopolitičke promjene stvorile su i stvaraju drugačiji globalni javni prostor. Koristeći poznate teorije socijalne psihologije, politički i korporativni akteri pomoću tehnologije stvorili su prostor tzv. post-istina u kojem se različitim vrstama manipulacija urušava prostor povjerenja unutar društava u liberalnim demokracijama. Kako funkcioniraju demokratska društva suočena s dezinformacijskim i misinformacijskim utjecajem? Kako stvarati povjerenje u dobu prolongirane krize? Kako razumijevati stvarnost, kontekst, u doba kada je moguće živjeti u samo svojoj istini? Tijekom rada na predmetu s polaznicima ćemo pokušati kreirati nove moguće termine, polazišta, perspektive i teme za analizu i kontekstualizaciju promjena medijske i budućnosti demokratskih društava. Predstavit ćemo modele utjecaja na javnost u demokracijama i autokracijama. S polaznicima ćemo promatrati suodnos razumijevanja narativa koji se kreiraju i koji su mogući u digitalnom okruženju (umjetna inteligencija, algoritmi, big-tech i društvene mreže u suodnosu prema tradicionalnim medijima, odnos prema politici, znanosti). Kako provjeriti činjenice, kako stvarati i vratiti povjerenje? Uz to, poseban fokus na predmetu pridat će se ulozi građana u (modernim) demokracijama, izazovima s kojima se suočavaju, te novim oblicima političkog ponašanja koji su rezultat globalnih političkih i tehnoloških promjena. Tako ćemo obraditi teme koje su usko vezane uz društvo post-istine i alternativne činjenice, poput populizma, teorija zavjera, polarizacije, online političke participacije, umjetne inteligencije itd.

Predavači:
Ivana Dragičević trenutačno je urednica na N1 televiziji, ekskluzivnoj podružnici CNN-a za regiju Adria-Balkan, gdje je prethodno bila izvršna producentica informativnog programa i izvršna urednica međunarodnih vijesti. Također je suradnica Europe’s Futures na IWM-u u Beču. Trenutno radi na multimedijskom projektu “Globalni fokus” u kojem analizira aktualne pojave u međunarodnim i europskim odnosima. U 2021. i početkom 2022. surađivala je s Europskim parlamentom na projektu “Budućnost Europe” koji se fokusirao na glavne izazove za europsku budućnost usklađene s pitanjima pokrenutim tijekom Konferencije o budućnosti Europe. Višestruko je nagrađivana novinarka čiji je rad usmjeren na europske i međunarodne poslove već više od dvadeset pet godina. Također je autorica hvaljenih dokumentarnih filmova o Kini, Bliskom istoku, Africi, G7/G20 summitima i Balkanu. Alumna je Zaklade Reuters, ARD-ZDF Medien Akademie, Moskovske škole političkih studija, programa IVLP State Departmenta na temu borbe protiv nasilnog ekstremizma, Akademije Ujedinjenih naroda-Hrvatska, Akademije za politički razvoj Hrvatske i članica je Trilateralne komisije. Osim toga, autorica je hvaljene knjige Nejednaki: priče o današnjem svijetu (2018) koja problematizira globalizaciju, globalno upravljanje i nejednakost, te knjige Nesigurni: Self-help za današnji svijet (2023.). Njena stručnost u području komunikacija i međunarodnih odnosa, osposobila ju je za predavačke i analitičke angažmane, kao i za održavanje coachinga i treninga. Trenutno je predavačica na Filmskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.

Kosta Bovan je politolog kojeg zanimaju različiti aspekti političkog ponašanja i stavova građana, od glasačkog ponašanja i povjerenja u institucije do (online) političke participacije i kompetencija građana. Diplomirao je i magistrirao psihologiju te doktorirao političke znanosti. Trenutno radi kao izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Objavio je preko dvadeset članaka u značajnijim hrvatskim, europskim i svjetskim znanstvenim časopisima. Sudjelovao je u nekoliko znanstvenih projekata, a trenutno je voditelj dva projekta – “Mladi, mediji i demokracija – ispitivanje prijetnji polarizacije i lažnih vijesti” i “Hrvatski izborni studiji: Promjene u trendovima političkog ponašanja hrvatskih birača” Kosta Bovan je član dviju nevladinih udruga – Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo i GONG-a.